Naslovna » Bio Bašta » Svet Gljiva » Gljive u zemljištu – uloga i značaj
Bio Bašta Svet Gljiva

Gljive u zemljištu – uloga i značaj

Zbog povezanosti sa biljkama i značajne uloge u prirodnim procesima gljive se mogu naći na svim staništima na kojima žive i biljke. Gljive su jednoćelijski ili višećelijski eukariotski organizmi čije somatsko telo može da bude:

  1. celularno (kod primitivnih sluzavih gljiva)
  2. plazmodijalno (kod složenijih sluzavih gljiva)
  3. nemicelijsko (kod kvasaca)
  4. micelijsko (kod tzv. pravih gljiva).

Gljive su heterotrofni organizmi (to znači da za razliku od biljaka koriste gotove organske materije). Prema načinu života mogu biti saprobne, parazitske i mikorizne. Saprobne razgrađuju biljne ostatke (mrtve delove biljaka) i omogućavaju kruženje materije u prirodi. Bez tog procesa život na Zemlji ne bi bio moguć. Parazitske parazitiraju na drugim organizmima. Treća grupa gljiva ima specifičan obostrano koristan odnos sa biljkama (neke vrste biljaka ne mogu klijati bez prisustva ovih gljiva) i nosi naziv mikorizne gljive. Mikoriza je veoma važna za šumsko drveće jer bez ovih gljiva šume znatno zaostaju u rastu i male su otpornosti prema bolestima. Naime, gljive uzimaju iz supstrata vodu i mineralne materije koje koriste biljke u procesu fotosinteze.

Gljive obavljaju najveći deo globalne reciklaže organske materije i time omogućavaju povratak nutrijenata u supstrat (pored nekih bakterija gljive su jedini organizmi koji su u mogućnosti da razlažu glavni konstitutivni deo mase biljnog tela, lignin i celulozu. Bez njih bio bi prekinut tok kruženja materije u prirodi i vrlo brzo biljne zajednice bi se našle zatrpane u sopstvenom otpadu). Uspostavljaju simbiotske zajednice, takozvane mikorize sa više od 90 odsto biljnih vrsta – prvenstveno drveća od kojih su neke esencijalne, pa gljiva pomaže biljci u bržem i efikasnijem usvajanju vode i mineralnih materija iz zemlje, a za uzvrat gljiva od biljke uzima gotovu organsku hranu koju ova stvara u procesu fotosinteze.

Za sve vrste iz porodice Orhideja (Orchidaceae) simbioza sa gljivama je obavezna jer bez nje biljka ne bi mogla klijati. Gljive su indikatori zagađenosti atmosfere. Za nauku predstavljaju specifična i interesantna živa bića za proučavanje, naročito sa aspekta diverziteta gljiva i njihove životne strategije razvijene tokom evolucije i kao eksperimentalni model eukariotske ćelije u biohemijskim i genetičkim istraživanjima.

Zemljišne gljive podnose veliku kiselost . I , ako su u zeljištu uništene korisne bakterije , njihovu teritoriju zauzimaju i množe se . Gljive i bakterije u zemljištu imaju različita „zaduženja“ . Gljive i pečurke bolje od bakterija razlažu tkivo drvenastih biljaka. Zbog toga su one brojnije u površinskom sloju zemljišta .Vole dobro provetravanje zemljišta. I ne mogu opstati u zemljištu koja je prezasićena vodom . Pečurke nisu neprijatelji , već konkurenti bakterijama . Ali ima i neprijatelja . Gljive obavljaju važne usluge koje se odnose na dinamiku vode , hranljivih materija i suzbijanje bolesti . Zajedno sa bakterijama , gljivice su važne kao razlagači u zemljištu. One pretvaraju teško rastvorljive materije u oblike koje drugi organizmi mogu da koriste.

Mikorizna đubriva

U novije vreme proizvode se mikrobiološka đubriva gde se za poboljšanje proizvodnje koristi mikoriza ili simbioza gljiva i korena biljaka. Ovde uzajamni korisni odnos dva organizma nije vezan samo na leguminoze već je moguć za sve kulture.

Princip: Mikorizne gljive se povezuju s korenovim dlačicama i iz njih crpe hranu (zalihe ugljenih- hidrata), a zauzvrat svojim delatnošću pomažu biljci u:

  1. lakšem primanju hraniva i vode uz jačanje korenovog sastava – dublji koren,masa korena veća i do 90%
  2. jačanju otpornosti na nepovoljne uslove u zemljištu – npr. na sušu, zaslanjenost tla
  3. zaštiti od uzročnika bolesti – ograničavaju rast napadajući druge štetne gljive i bakterije iz zemljišta (npr. Pythium, Rhizoctonia, Sclerotinia, Fusarium, Verticillium) pa neke od njih možemo svrstati i među biofungicide.

Primenjuju se i đubriva sa mikoriznim gljivama kao vrste Trichoderma asperellum određenog soja. Primjenjuju se unošenjem u zemljište nakon berbe ili 10-tak dana pre setve/sadnje, tretiranjem semena (najčešće ratarskih kultura) i utapanjem reznica i rasada u rastvor preparata. (Izvor: zdravasrbija.com)